PRIOPĆENJE ZA MEDIJE
Talijanski i Hrvatski Sindikati na strani prekograničnih radnika zaposlenih u Italiji:
samoizolacija koju Hrvatske vlasti nameću i u odsutnosti simptoma COVIDA-19
u sukobu je s načelom slobodnog kretanja
MR.S.O – Talijansko-hrvatski međuregionalni sindikalni odbor Sjeverni Jadran (udruženje koje spaja regionalne urede CGIL, CISL i UIL Furlanija Julijska Krajina i Veneto te urede SSSH Istarske i Primorsko-goranske županije, sa svrhom sindikalne suradnje i zaštite prekograničnih radnika koji se kreću između Italije i Hrvatske) naglašava zabrinutost koju posljednjih dana prenose mediji Furlanije Julijske Krajine i Istre i koja se odnosi na odluku hrvatske vlade da se prekograničnim radnicima koji su zaposleni na talijanskom teritoriju, a s prebivalištem u Hrvatskoj, po povratku u Hrvatsku nametne samoizolacija u vlastitom domu u trajanju od 14 dana.
Iako je razumljiva potreba Hrvatske da poduzme potrebne mjere u cilju sprečavanja širenja pandemije COVID-19 na državnom teritoriju, onemogućavanje tim radnicima, iako ne pokazuju nikakve simptome bolesti te isključivo iz predostrožnosti, da se pojave na radnom mjestu u Italiji, pretjerana je mjera, koja predstavlja neopravdano ograničavanje njihovog prava na slobodno kretanje iz poslovnih razloga, jedan od četiri stupca na kojima se temelji Europska unija. Ta odluka, nadalje, kosi se s Komunikacijom Europske komisije od 30. ožujka pod nazivom “COVID-19- Smjernice o ostvarivanju slobodnog kretanja radnika”, kojom se podsjećaju sve države Europske unije da kretanje prekograničnih, detaširanih i sezonskih radnika ne može biti u potpunosti onemogućeno, niti tijekom trenutne epidemije, te da je, naprotiv, potrebno identificirati posebne slučajeve i načine koji bi im omogućili korištenje tog prava. MR.S.O. smatra da bi Republika Hrvatska trebala poduzeti drukčije mjere u odnosu na prekogranične radnike (na tragu onoga što su učinile druge države Europske unije koje graniče s Italijom), a čija posljedica nije totalna obustava rada.
MR.S.O. je upoznat s tom problematikom već od 10. ožujka, kako je informaciju primio i neposredno od strane prekograničnih radnika kojima pruža svoju pomoć, te se odmah aktivirao tražeći sastanak s Generalnim konzulom Republike Hrvatske u Trstu kako bi se raspravilo o tom pitanju, no nažalost nije primio nikakav odgovor. Međutim, sindikalne organizacije Furlanije Julijske Krajine od kojih se MR.S.O. sastoji su istaknule problem tijekom rasprava o krizi s Autonomnom regijom Furlanijom Julijskom Krajinom i, na sličan način, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) se pobrinuo za monitoriranje situacije zajedno s nadležnim hrvatskim institucijama, no nažalost trenutno bez pozitivnih pomaka. K tome, MR.S.O. je prijavio situaciju do koje je dovela odluka hrvatske Vlade i Europskoj konfederaciji sindikata (ETUC), pod okriljem koje djeluje, kako bi događaj prijavila direktno Europskoj komisiji.
Obzirom na situaciju u Italiji, gdje još uvijek vrijedi skoro potpuna obustava proizvodnje, gore navedeni problem se zasigurno odnosi na prekogranične radnike zaposlene u lučkoj logistici, u graditeljstvu i sektoru rada u kućanstvu u Furlaniji Julijskoj Krajini i Venetu, iako MR.S.O. smatra da zahvaća i druge sektore. Podrazumijevajući da ostvarivanje prava na slobodno kretanje radnika treba biti ograničeno isključivo na odobrene temeljne usluge (među kojima se nalazi rad u kućanstvu i skrb za starije i nemoćne osobe), gore navedena situacija je vrlo ozbiljna, kako su ti radnici trenutno neopravdano odsutni sa svojih radnih mjesta i riskiraju ostati bez ikakvog pokrića, odnosno naknade za njihov rad, i zaštite, pa čak i izgubiti svoje radno mjesto. K tome, postoji rizik da posebni instrumenti koje je Italija pokrenula kako bi suzbila krizu uzrokovanu pandemijom COVID-19 pruže slabu zaštitu tim radnicima, a jedan je od razloga i to što izjednačavanje karantene odnosno samoizolacije s efektivnom bolešću je nešto što bi tim radnicima trebao propisati hrvatski liječnik (koji sasvim sigurno nije u mogućnosti primiti okružnice s odgovarajućim objašnjenjem koje izdaje talijanski zavod INPS) kako bi im uopće omogućio da prime plaću ili bar naknadu za slučaj bolesti. Nadalje – što je općepoznato –, talijanski instrument državne pomoći CIGD ne pokriva sektor rada u kućanstvu.
MR.S.O., koji 2020. obilježava 25. obljetnicu osnivanja, podsjeća prekogranične radnike koji su zaposleni u Furlaniji Julijskoj Krajini i Venetu da sindikalne organizacije od kojih se sastoji im svakako mogu pružiti potrebnu pomoć i zaštitu – i u posebnim okolnostima uzrokovanim pandemijom COVID-19 -, te ih poziva da se s povjerenjem obrate Talijanskoj konfederaciji sindikata (koja je prisutna i u Hrvatskoj sa svojim potpornim uredima i koji već pružaju pomoć mnogim radnicima) te hrvatskom sindikatu. MR.S.O će i dalje nastojati iznaći zadovoljavajuće rješenje ovom problemu.
Međutim, MR.S.O treba i s ogorčenjem konstatirati da prekogranični rad, s radnicima koji dolaze u regije sjeveroistočne Italije iz Republike Slovenije i Republike Hrvatske, povijesna pojava koja se oduvijek odlikuje značajnim brojkama neprijavljenih radnika, je još uvijek nedovoljno priznata pojava, te je tim radnicima pružena slaba zaštita od strane nadležnih tijela u dotičnim državama, koja tu temu nikad ne stavljaju na prvo mjesto. Nemilosrdna je usporedba situacije s drugim slučajevima, i to posebice s drugim pojavama prekograničnog rada koje uključuju Italiju. A u ovom pogledu je reprezentativan slučaj prekograničnih radnika s prebivalištem u sjeverozapadnim talijanskim regijama koji su zaposleni u Švicarskoj, pri čemu, na osnovi zasigurno značajnijih brojki, razina komunikacije i dijaloga među institucijama u dvjema državama garantira tim radnicima znatno veću pažnju i zaštitu, što je, i prilikom pandemije COVID-19, dovelo do iznalaženja zadovoljavajućih rješenja, koji štite njihovo pravo na slobodno kretanje.
U Trstu, 21. travnja 2020.
Ured predsjednika MR.S.O -a