N/p Premijera
Zorana Milanovića
c /o Vlada Republike Hrvatske
Trg Svetog Marka 2
10000 – Zagreb (Hrvatska)
N/p Ministra financija
Borisa Lalovca
c /o Ministarstvo financija
Katančićeva 5
10000 – Zagreb (Hrvatska)
N/p Ministra rada i mirovinskoga sustava
Miranda Mrsića
c /o Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava
Ulica grada Vukovara 78
10000 – Zagreb (Hrvatska)
N/p Ministrice vanjskih i europskih poslova
Vesne Pusić
c /o Ministarstvo vanjskih i europskih poslova
Trg Nikole Šubića Zrinjskog 7-8
10000 – Zagreb (Hrvatska)
N/p Predsjednika Vijeća ministara
Mattea Renzija
c/o Predsjedništvo Vijeća ministara
Palazzo Chigi
Piazza Colonna, 370
00187 – Rim
N/p. Ministra vanjskih poslova i međunarodne suradnje
Paola Gentilonija
c/o Ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne suradnje
Piazzale della Farnesina, 1
00135 – Rim
N/p Ministra gospodarstva i financija
Pier Carla Padoana
c/o Ministarstvo gospodarstva i financija
Via XX Settembre, 97
00187 – Rim
N/p Ministra rada i socijalne politika
Giuliana Polettija
c/o Ministarstvo rada i socijalne politike
Via Veneto, 56
00187 – Rim
N/p Župana Istarske županije
Valtera Flege
c /o Istarska županija
Flanatička 29
52100 – Pula (Hrvatska)
N/p Župana Primorsko-goranske županije
Zlatka Komadine
c /o Primorsko-goranska županija
Adamićeva 10 / IV
51000 – Rijeka (Hrvatska)
N/p Predsjednice Regionalnog vijeća
Debore Serracchiani
c/o Autonomna regija Furlanija Julijska Krajina
Piazza dell’Unità d’Italia, 1
34121 – Trst
N/p Predsjednika Regionalnog vijeća
Luca Zaia
c /o Regija Veneto
Palazzo Balbi – Dorsoduro, 3901
30123 – Venecija
Trst, prosinac 2014. godine
PREDMET: stav i preporuke Međuregionalnog Sindikalnog Odbora (MR.S.O.) CGIL, CISL, UIL, SSSH iz regija Furlanija Julijska Krajina/Veneto/Jugozapadna Hrvatska Vladama Italije i Hrvatske, za prevladavanje prepreka za mobilnost radnika/radnica/pograničnih radnika/ca između tih dviju država
Pogranični rad bitna je i stvarna sastavnica tržišta rada između Italije i Hrvatske još od raspada Austro-Ugarske Monarhije i razdoblja ustanovljavanja postojećih nacionalnih država.
Pogranični radnici i radnice predstavljaju, dakle, bitan segment na tržištu rada talijanskih sjeveroistočnih regija, koje povijesno zapošljavaju takvu radnu snagu koja, međutim, svoje prebivalište ima u nekoj od hrvatskih županija koje graniče sa Slovenijom. Mora se naglasiti, međutim, da regulatorni okvir koji uređuje prekogranični rad između Italije i Hrvatske ima još mnogo nedostataka, osobito u onim dijelovima koji utječu upravo na takav oblik rada. Rezultat ove situacije je da je pogranični rad između ovih dviju zemalja još uvijek veoma nereguliran, skrovit i, u konačnici, neprijavljen.
MR.S.O. Furlanija Julijska Krajina/Veneto/Jugozapadna Hrvatska priznaje puno pravo svake osobe na postignuće svojih potencijala kroz rad iako je, da bi se postigao ovaj cilj, potrebno da ta osoba zaposlenje potraži na tržištu rada susjedne ili obližnje zemlje, no bez da neminovno mora promijeniti svoje boravište ili prebivalište. Prekogranični rad, dakle, kao sredstvo koje pridonosi ostvarenju ovog prava, mora biti u potpunosti legitiman te ga ne smiju sprječavati ili kočiti nedostaci u zakonodavstvima Italije i Hrvatske, diskriminacijske mjere ili nejednako tretiranje zaposlenika na štetu onih koji ne borave u zemlji u kojoj su zaposleni. Povrh navedenog, MR.S.O., u uvjerenju da je puna ravnopravnosti svih radnica i radnika prisutnih na hrvatskom i talijanskom tržištu rada cilj koji je potrebno osigurati za sve bez obzira na njihovo prebivalište, smatra da bi prekogranični rad između Italije i Hrvatske trebao biti ostvaren bez nerazumnih i neopravdanih ograničenja.
Osim toga, MR.S.O. vjeruje da bi se sustavnim prikupljanjem i analizom podataka o fenomenu pograničnog rada između Italije i Hrvatske, putem sustava prikupljanja podataka standardiziranog na europskoj razini, moglo pomoći pri uklanjanju svih prepreka za ostvarivanje prekograničnog rada između ove dvije zemlje.
Naposljetku, MR.S.O. smatra da mjere koje ograničavaju pravo slobode kretanja radnica i radnika koji svoj dohodak ostvaruju iz nesamostalnog rada (a koje se, očito, odnose i na protok pograničnih radnika i radnica između dviju zemalja) usvojene nakon 1. srpnja 2013. godine od strane Vlada Italije i Hrvatske, predstavljaju pogrešno usmjerenu i kratkovidnu odluku (te pritom i pogubnu) za sudbinu tržišta rada obiju zemalja te ponavlja svoju želju da se ove mjere trajno ukinu nakon 30. lipnja 2015. godine.
Iz gore navedenih razloga MR.S.O. upućuje slijedeće preporuke Vladama Italije i Hrvatske:
na polju socijalnog osiguranja i socijalnih pogodnosti
a. kako predviđa zakon Europske unije, treba u potpunosti primijeniti princip temeljem kojega su pogranični radnici i radnice pokriveni sustavom socijalnog osiguranja u zemlji u kojoj su zaposleni, a ne u onoj u kojoj imaju prebivalište, a to se odnosi i na usluge socijalnog osiguranja i socijalne pogodnosti koje postoje na nacionalnoj razini koje nisu izričito obuhvaćene Uredbom (EZ) br 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalnog osiguranja, ali koje su prepoznate i zaštićene Uredbom (EU) br 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o slobodi kretanja radnika unutar Unije;
b. jamčiti da će se ono što je navedeno pod stavkom a. poštivati ne samo vlade i institucije na državnoj razini, već i sva druga tijela i institucije na srednjoj teritorijalnoj razini (regije, općine i sl.) koje imaju pravo na pružanje usluga iz socijalnog osiguranja i one koje proizlaze iz socijalnih pogodnosti;
na polju direktnog oporezivanja i poreznih pogodnosti
c. ubaciti u postojeći Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Talijanske Republike o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i sprečavanju izbjegavanja plaćanja poreza (u daljnjem tekstu: Ugovor) stavak u članku koji regulira oporezivanje dohotka od nesamostalnog rada, koji će regulirati specifični slučaj prekograničnog rada, koji će dati njegovu pravnu definiciju, a time i priznanje pograničnih radnica i radnika na političkoj razini;
d. u odnosu na stavak c., utvrditi u okviru Ugovora kriterij za definiranje pojma pograničnosti radnika/radnica koji će biti realističan i aktualan te utemeljen na empirijskim dokazima. Ako takav kriterij mora identificirati dio teritorija Italije i Hrvatske, onda takav kriterij mora i vjerno odražavati područja iz kojega i prema kojima se kreću pogranične radnice i radnici;
e. predvidjeti da porezni primici ostvareni od dohotka od nesamostalnog rada pograničnih radnika/radnica budu barem dijelom namijenjeni državi prebivališta istih;
f. bez obzira na izbor naveden u stavku e., predvidjeti da pogranični radnici/radnice, za dohodak koji ostvaruju od vlastitog nesamostalnog rada, budu obvezni komunicirati samo s jednim poreznim tijelom, bilo s onim u zemlji u kojoj rade, bilo s onim u kojoj prebivaju;
g. prilagoditi domaće porezne zakone na način da će se donijeti posebni propisi o pograničnim radnicima/radnicama koji će takvom radu dati pravnu definiciju i prepoznati njegovu specifičnost u pogledu oporezivanje dohotka od rada;
h. jamčiti punu primjenu načela nediskriminacije predviđenog u Uredbi (EU) br 492/2011 u vezi poreznih olakšica za pogranične radnice/radnike;
na području radnog prava
i. jamčiti da činjenica da pogranični radnici i radnice nemaju prebivalište u zemlji zaposlenja ne bude razlogom da im ne bude zajamčena puna primjena načela jednakog tretmana i načela “lex laboris loci”.
S poštovanjem,
Predsjednik Međuregionalnog Sindikalnog Odbora
Furlanija Julijska Krajina/Veneto/Jugozapadna Hrvatska
CGIL, CISL, UIL, SSSH
Michele Berti
U prilogu: izvorni dokument